© Copyright 2019. by Borovčanin & Partners
U okviru naše advokatske kancelarije nudimo najrazličitije pravne usluge koje se tiču sastavljanja ugovora, zastupanje prilikom raskida ili poništaja ugovora, zastupanje prilikom nakndade materijalne ili nematerijalne štete dopuniti
Ugovor je pravni odnos koji se zaključuje saglasnošću volja najmanje dva lica. Izjava volje mora biti učinjena slobodno i može biti izjavljena rečima, delima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem koje garantuje njeno postojanje.
Ugovor je zaključen onog časa kada ponudilac primi izjavu ponuđenog o prihvatu ponude, a mesto zaključenja ugovora je prebivalište, odnosno sedište ponudioca u trenutku kada je ponuda učićena.
Jedno od osnovnih načela ugovornog prava je pacta sunt servanda, što znači da je ugovor zakon za ugovorne strane, te su ugovorne strane dužne da ispune sve obaveze koje nastanu na osnovu ugovora.
Uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi jedan ugovor bio zaključen su:
• Poslovna sposobnost ugovornih strana
• Saglasnost volja ugovornih strana
• Definisan predmet ugovora
• Postojanje pravne osnove ugovora
• Forma ugovora bitna kod formalnih ugovora
Ukoliko su stranke postigle saglasnost o bitnim sastojcima ugovora, a neke sporedne tačke ostavile za docnije, ugovor će biti zaključen, Sporedne tačke će odrediti sud uzimajući u obzir prethodne pregovore, ali samo ako ugovorne strane ne postignu saglasnost o njima.
Najrasprostranjeniji ugovor u pravnom prometu je kupoprodajni. Iako je nefomarmalan, praksa je pokazala da se najčešće zaključuje u pismenoj formi zbog pravne sigurnosti, osim kad je u pitanju ugovor o kupoprodaji nepokretnosti gde je pismena forma obavezna. Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti mora biti overen kod javnog beležnika kako bi bio punovažan. Tom prilikom javni beležnik proverava sadržinu ugovora i vrši njegovu solmenizaciju.
Ugovorom o zakupu se zakupodavac obavezuje da preda na upotrebu određenu nepotrošnu stvar zakupcu, koji ima obavezu da plaća zakupninu i da stvar vrati kada protekne zakup.
Zakupodavac je dužan da preda zakupcu predmetnu stvar u ispravnom stanju, zajedno sa njenim pripacima. Dužan je da održava stvar u ispravnom stanju za vreme trajanja zakupa, da vrši opravke na njoj. Troškovi sitnih opravki izazvanih redovnom upotrebom stvari, kao i troškovi same upotrebe padaju na teret zakupca.
Zakupac je dužan da predmet zakupa upotrebljava kao dobar privrednik, odnosno dobar domaćin, a sve u granicama propisanim ugovorom. Odgovara za štetu koja nastane upotrebom zakupljene stvari protivno ugovoru ili nameni, bez obzira na to da li je stvar upotrebljavao on ili neko lice kome je on omogućio da je upotrebljava. Zakupac je dužan da plaća zakupninu u rokovima određenim zakonom ili ugovorom.
Zakupac može dati stvar u podzakup,osim ako to pravo nije ugovorom o zakupu sasvim isključeno. Podzakup mora biti takav da se stvar upotrebljava prema ugovoru o zakupu i time ne sme biti naneta šteta zakupodavcu.
Zakup prestaje kada protekne rok određen zakonom ili ugovorom o zakupu, međutim može se desiti da zakupac nastavi da upotrebljava stvar nakon tog roka, a ukoliko se zakupodavac tome ne protivi, smatra se da je zaključen novi ugovor neodređenog trajanja, pod istim uslovima kao i prethodni.
Ukoliko je u pitanju ugovor o zakupu čije trajanje nije određeno, niti se može odrediti iz okolnosti, prestaje otkazom koji svaka strana može dati drugoj, poštujući otkazni rok. Ukoliko dužina otkaznog roka nije određena, ista iznosi 8 dana, sa tim da otkaz ne može biti dat u nevreme.
Ugovor o prodaji je ugovor kojim se prodavac obavezuje da prenese na kupca pravo svojine na prodatoj stvari i da mu je u tu svrhu preda, a kupac se obavezuje da plati cenu u novcu i preuzme stvar.
Ugovror o prodaji nepokretnosti mora biti zaključen u formi propisanoj posebnim zakonom koji uređuje promet nepokretnosti, pod pretnjom ništavosti.
Ništav je onaj ugovor koji je suprotan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima, izuzev ako cilj povređenog pravila ne upućuje na neku drgu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Ako je zaključenje određenog ugovora zabranjeno samo na jednoj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrdila zaonsku obavezu snosiće odgovarajuće posledice.
Ništav ugovor ne proizvodi pravno dejstvo i sud na ništavost pazi po službenoj dužnosti.
U slučaju ništavosti, svaka ugovorna strana dužna je da vrati drugoj sve što je primila po osnovu ugovora, a kada to nije moguće ili ako se po prirodi ono što je ispunjeno protivi vraćanju, tada se ima dati odgovarajuća naknada u novcu, prema ceni u vreme donošenja sudske odluke, pod uslovom da zakon drugačije ne predviđa.
Ugovro je rušljiv kada ga je zaključila jedna strana koja je ograničeno poslovno sposobna, kada je pri njegovom zaključenju bilo mana u pogledu volje strana, kao i kada je to zakonom određeno.
Za razliku od ništavih ugovora, rušljivi ugovori proizvode pravno dejstvo, s tim što oni mogu biti poništeni u određenom roku na zahtev zakonom određenih lica i to iz razloga određenih nedostataka kojima se vređaju pojedinačni interesi.
Ugovorna strana u čijem je interesu ustanovljena rušljivost može tražiti da se ugovor poništi. Poništenje deluje retroaktivno i smatra se da isti ne proizvodi pravno dejstvo od momenta njegovog zaključenja. Međutim, strane ugovornice se mogu sporazumeti da ugovor ne proizvodi pravna dejstva samo za ubuduće, a smatraće se punovažnim ona dejstva koja je ugovor proizveo do trenutka poništenja.
Pravo da se zahteva poništenje rušljivog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od dana saznanja za rušljivost ugovora, odnosno od dana prestanka prinude (subjektivni rok). Zakonodavac predviđa i objektivni rok istekom roka od tri godine od dana zaključenja ugovora.
Ukoliko imate nedoumice u pogledu Vašeg ugovora možete se obratiti našoj advokatskoj kancelariji.
Šteta predstavlja umanjenje nečije imovine, i sprečavanje njenog povećavanja, kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha. Svako ko drugome prouzrokuje štetu, istu mora nadoknaditi, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.
Maloletnik do navršene sedme godine neće odgovarati za štetu koju prouzrokuje, dok maloletnik od navršene sedme pa sve do navršene četrnaeste godine ne odgovara za štetu osim ako se dokaže da je pri prouzrokovanju iste bio sposoban za rasuđivanje.Maloletnik sa navršenih četrnaest godina odgovara prema opštim pravilima o odgovornosti za štetu.
Šteta može biti materijalna i nematrijalna. Materijalna šteta nastaje na imovinskim materijalnim dobrima. Materijalna šteta može predstavljati običnu štetu, kada dođe.
Prilikom nastanka materijalne štete, lice koje je odgovorno za istu je dužno da uspostavi ranije stanje, stanje pre nastanka materijalne štete. Ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće u potpunosti, odgovorno lice je dužno da ostatak štete naknadi u novcu. Kada uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće ili kad sud proceni da uspostavljanje istog nije nužno, odgovorno lice je dužno da za ostatak štete da naknadu u novcu.